Pirinač je žitarica poput pšenice, ječma, kukuruza i mnogih drugih. To su zrna određenih biljnih vrsta. Prvobitno su bile slatke trave. Još od kamenog doba ljudi su najveća zrna čuvali do sledećeg proleća i ponovo ih koristili za setvu. Tako su nastale današnje žitarice, uključujući i pirinač.
Mlade biljke pirinča moraju se iskopati i presaditi jednu po jednu sa većim razmakom. Biljka pirinča tada postaje visoka oko pola metra ili jedan i po metar. Na vrhu je metlica, cvat. Nakon đubrenja vjetrom, zrna rastu. Svaka biljka pirinča može se sama oplođivati.
Arheologija je otkrila da se pirinač uzgajao prije oko 10,000 godina: u Kini. Biljka je vjerovatno došla zapadnije preko Perzije, drevnog Irana. Stari Rimljani su poznavali pirinač kao lek. Kasnije su ljudi donosili i pirinač u Ameriku i Australiju.
Za otprilike polovinu svih ljudi, pirinač je najvažnija namirnica. Zbog toga se naziva i osnovnom hranom. Ljudi na koje se ovo odnosi uglavnom žive u Aziji. Mnogo pirinča se uzgaja i u Africi. Na Zapadu, s druge strane, ljudi uglavnom jedu hranu napravljenu od pšenice. Iako se kukuruz češće uzgaja od riže, njime se uglavnom hrane životinje.