Beli luk je biljka koja pripada praziluku. Na njemu raste luk. Pojedinačni dijelovi koji se nalaze u njima se nazivaju nožni prsti. Karanfilić, odnosno sok od njih, koristi se kao začin u kuhinji. Neki ljudi također vjeruju da bijeli luk može liječiti ljude.
Bijeli luk porijeklom dolazi iz centralne Azije. Danas je, međutim, poznat u cijelom svijetu. Dobro uspeva u blagoj klimi, tj. tamo gde nije ni prevruće ni prehladno. Četiri petine svjetskog bijelog luka sada se uzgaja u Kini: 20 miliona tona svake godine.
Biljke su zeljaste i mogu narasti od 30 do 90 centimetara u visinu. U luku belog luka ima do dvadeset čena. Ako takve klinčiće zabijete natrag u zemlju, iz njih može izrasti nova biljka.
Sok od čena belog luka ima oštar ukus, sličan onom od luka. Od zgnječenog belog luka možete napraviti i sirće. Neki ljudi ne vole toliko beli luk zbog mirisa, neki čak dobiju alergiju.
Kakvi su efekti belog luka?
Još u davna vremena vjerovalo se da se bijeli luk može koristiti i za liječenje. Rimljani su, na primjer, vjerovali da je to dobro za mišiće. Zato su ga gladijatori jeli. Danas se vjeruje da bijeli luk može sniziti krvni tlak i smanjiti zgrušavanje krvi. Takođe se kaže da čisti creva. Međutim, svježi bijeli luk može biti toksičan za pse i mačke.
Također se vjerovalo da bijeli luk odvraća zle duhove poput demona. To znate iz priča o vukodlacima i vampirima. Neke religije su protiv bijelog luka jer ga ljudi smatraju previše ukusnim ili ih ljuti. Na primjer, muslimani ne bi trebali jesti sirovi bijeli luk prije odlaska u džamiju.