Mary Allen
Prekrasna burmanska mačka smatra se amajlijem u svojoj izvornoj domovini, današnjem Mjanmaru, i jedna je od 16 rasa hramskih mačaka koje drže lokalni monasi. Što se mogućih tipičnih bolesti tiče, čini se da burmanci imaju sreće – samo jedna nasljedna bolest se često javlja kod ove rase mačaka.
Burmanske mačke se smatraju robusnim
To ne znači da je burmanska mačka nepobjediva i da se nikada ne razboli. U principu, može dobiti mačji grip i slično kao i svaka druga mačka. Takođe nije pošteđen znakova starenja koji su tipični za mačke. Kako stari, njena čula mogu početi da se pogoršavaju, tako da više ne vidi i ne čuje.
Osim toga, ona je vrlo robusna za rodovničku mačku i ima relativno dug životni vijek od oko 17 godina u prosjeku. Zdrava prehrana s visokokvalitetnom hranom za mačke, dobrom njegom i raznolikim okruženjem može čak produžiti životni vijek. Burmanska mačka treba društvo i dobro se slaže s drugim mačkama i psima. Osigurana sloboda ili lijepo ograđeni prostor joj također pričinjava puno zadovoljstva. Osim toga, za nju se kaže da je veoma povezana s ljudima, pa uživa i u dugim satima igre i maženja sa svojim omiljenim ljudima.
Bolesti burmanske mačke: kongenitalni vestibularni sindrom
Jedina nasljedna bolest koja se češće javlja kod burmanskih mačaka je takozvani kongenitalni vestibularni sindrom. To je jedna od bolesti unutrašnjeg uha koja je povezana sa malformacijom vestibularnog sistema. Simptomi se mogu vidjeti čak i kod malih burmanskih mačića jer je bolest urođena. Pogođene životinje drže glave nagnute, a šape izgledaju pomalo nestabilno. Imate problema sa održavanjem ravnoteže dok stojite ili hodate. Takođe može uzrokovati gluvoću na jedno ili oba uha.
Trenutno ne postoji terapija niti potpuno izlječenje. Međutim, simptomi se često poboljšavaju sami od sebe kako mačić počne koristiti svoja druga čula da nadoknadi nedostatak mačjeg sluha. Burmancima s kongenitalnim vestibularnim sindromom nije dozvoljeno da se uzgajaju, ali inače mogu živjeti dobrim životom uz malo podrške i ljubavi.